Prvo nisam vjerovao svojim očima. Približavao sam se da provjerim da li dobro vidim. Vidim dobro, vjenčanica je to što se pomjera. On me je prvi primijetio. Skamenio se. I onda se ona okrenula. Gledala me, pa počela da plače. Ja sam samo stajao. Izašla je iz auta, pitao sam je šta to radi… a ona, ništa, ništa nije rekla, samo je ušla.

Bilo je vrijeme za tortu, ušao sam, ali sam znao da treba da tražim razvod. Ona je sve vrijeme gledala šta smo dobili od poklona kao da se ništa nije desilo. Sve sam potkupio, rekao da želim razvod i ostavio je s njim, s njenim izborom.


Naša kćerkica danas ima sedam godina, moja žena joj puni glavu kako sam ja ovakav onakav.

A prava istina je, eto, ta.