Dan poslije kada je došao na posao, ponašali smo se sasvim normlano, kao da se dan prije ništa nije dogodilo.  I tako danima, ali ja sam osjećala da je nešto drugačije, osjećala sam njegov pogled, njegov osmijeh, uvijek pored svih u prostoriji, uvijek je bio upućen baš meni. Divno sam se osjećala u njegovoj blizini.

Nisam htjela da sebi priznam to, ali svaku noć prije spavanja,  samo o njemu sam mislila i o danu što će doći i o našem susretu. osjećala sam se mlađe i poletno, osjećala sam ‘leptire u stomku’. Kako je vrijeme odmicalo počela sam mu davati jasne nakove da je i meni stalo do njega, ne samo kao do kolege, ipak sa dozom opreza. Nisam bila sigurna je li želim da on nešto preduzme, ali sam uživala u njegovoj blizini, što mi je bilo dovoljno.


Jednoga dana došavši na posao ugledala sam kolegu  kako sjedi u svojoj kancelariji, pomalo snužden i nije bilo onog njegovog raspoloženja kao inače.  Prošla sam samo, misleći kako je to čudno.  nakon 2 sata došao je u moju kancelariju, nikada se nije desilo da toliko vremena prođe do njegovog dolaska.  Kada je došao ponašao se sasvim čudno i na distanci. Ustala sam sa stolice i prišla do njega, približila sam se njegovim usnama i pogledala ga u oči. On je samo gledao, i nakon nekoliko sekundi ugledala sam kako mu suza klizi niz obraz. Neka velika tuga me u tom trenutku preplavi, mogla sam i ja da počnem plakati, ali sam se suzdržala i pitala ga tiho ‘da li je sve uredu’. On samo hladno reče da dođem na kafu u njegov stan to veče u 19:00 h okrenu se i ode.

Kada sam ostala sama sa sobom, bila sam slomljena, razmišljala sam, dvoumila se, šta da radim. Da li da odem kod njega u stan ili da kažem da to nije uredu i da kažem da bi to prešlo granice našega prijateljstva. Taj dan s posla sam došla u 17:00 h,muž nije bio kod kuće, bio je sa društvom kao i inače, djeca su bila neko na treningu neko u školi. Legla sam da razbistrim glavu i da dobro razmislim da li da odem ili ne. Od razmišljanja me san uhvatio, da bih se razbudila otišla sam da se istuširam. Dok sam se tuširala počela sam kao i inače misliti na njega i odma mi se vrati misao o tome kako je tužan i sam. pomislivši na to, odlučih da ipak odem kod njega.

NASTAVAK TEKSTA