Dugo sam se vremena pitala ima li ljudi koji vole baš iste stvari kao i ja, sve dok nisam upoznala njega, hmm………njih! Prvo nešto malo o meni. U Dubrovnik sam došla prije 7 godina. Dvadeset i sedam mi je godina, rastavljena sam i imam dvoje djece. Dva predivna sina. Oduvijek sam, još kao dijete, voljela aute i brzinu pa odatle vjerojatno i moj fetiš. Brzina me pali, neizrecivo.

Došla sam iz Rijeke studirati i ubrzo zatim sam se zaljubila, zatrudnila i udala. Kao i u svakom braku, u početku nam je bilo super. Bili smo i više nego zaljubljeni pa je tako nakon samo dvije godine došlo i drugo dijete. Pošto smo se vjenčali vrlo brzo, dok se još i nismo poznavali, svoj mu fetiš nisam rekla. Pokušavala sam mu kroz te dvije godine braka približiti ideju preko nekih primjera, ali bi svaki put na njegovom licu vidjela izraz začuđenosti, a u neku ruku i zgražanja, pa sam tako odustala pokušavati mu išta reći. Kako su godine odmicale, sve više problema se priječilo pred nama. Tako bi nekad znala samu sebe zapitati je li ga uopće volim i jesam li sretna.


Sex mi u životu jako puno znači. Ako je moj seksualni život zadovoljen, onda sam i ja više nego zadovoljna. A toga u mom braku nije bilo. Samim time što mu nisam otkrila što me pali i nezmjerno zadovoljava, nisam uživala u sexu, pa mi nije bila ni želja ni volja uopće spavati s njim. Nije pretjerano kad kažu da je sex jedna od najbitnijih stvari u braku ili vezi. Ja sam jedan primjer da je to stvarno tako.

Naš brak nije puno trajao, rastavili smo se kad nam je drugi sin imao dvije godine tj. prije tri godine. Ne želim da ispadne da je sve u našem braku bilo grozno, jer nije. Ostali smo odlični prijatelji i u svakom trenutku znamo da se možemo osloniti jedno na drugo, što god nam trebalo.

NASTAVAK NA IDUCOJ STRANI