12:00 – “Sve je prilično brzo završilo, a on sada sjedi na rubu mog kreveta u boksericama, prekriženih nogu. Izgleda kao da je u čekaonici kod liječnika. Još mi malo priča o poslu, a zatim se ispričava što priča o poslu. ‘Zaista mi je drago da smo ovo napravili’, kaže. Lagala sam mu i rekla da ga volim slušati.”

12:15 – “I dalje priča o poslu. Ljudi za koje misli da bi uskoro mogli dobiti otkaz, ljudi za koje misli da imaju afere… Priznao mi je da pije lijekove za anksioznost i ADHD kako bi se mogao lakše nositi s obavezama na šefovskoj poziciji.”


12:20 – “Sjeli smo nasuprot jedno drugoga u dnevnoj sobi. Odgovarali smo na mailove koje smo dobili nekoliko sati ranije te ukratko prošli nadolazeće projekte i zadatke na poslu.”

12:35 – “Pitala sam ga što će raditi ostatak dana. ‘Moram otići po kćer’, odgovorio mi je.”

NASTAVAK NA IDUCOJ STRANI