Nama nisu prodavali drogu ispred škole…

Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box, nikakve video igrice…


Nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne)…

Nismo imali video rekordere, surround sound, mobitele, kompjutere, Internet, chat rooms…

I mi smo imali prijatelje i mi smo išli van družiti se s njima…

Padali smo s drveća, znali se porezati na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku, ali naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga.

Igrali smo se s lukom i strijelom, gradili utvrde od snijega, bacali petarde za Novu godinu, čitali hrpe crtanih romana i sve smo to preživjeli bez posljedica!

NASTAVAK