glazbeni

Duga je povijest istraživanja spolnih i rodnih razlika, a još dulja povijest njihovog razvoja i utjecaja na društvo. 1930-ih je bilo dominantno tumačenje razlika u sposobnostima među muškarcima i ženama biološkim datošću koji je kasnije napušten. Od 1950-ih javljaju se teorije rodnih razlika koje su razlike u rodnim ulogama kod muškaraca, odnosno žena, pripisivale socijalnom učenju.


Pojednostavljeno, vjerovalo se da dječaci, odnosno djevojčice kroz odrastanje uče kako biti muškarci, odnosno žene, promatrajući odrasle i učeći što je dobro ‘muško’, odnosno ‘žensko’ ponašanje. Pokazalo se, dodatno, kako djeca uče i kroz nagrađivanje ponašanja koja se smatraju ‘muškima’ odnosno ‘ženskima’. Na primjer, pokazalo se kako učitelji/učiteljice češće pohvaljuju učenike od učenica za jednak uradak u matematici. Noviji pristupi od 1980-ih se bave proučavanjem spola i roda kao društvene kategorije. Glavna je pretpostavka ovog pristupa da društvo utječe na oblikovanje misli, osjećaja i ponašanja žena i muškaraca. U tom kontekstu, rod je društveno konstruirana definicija spola. Iz pojma roda i rodnih razlika proizlaze i rodne uloge koji se odnose na naše shvaćanje kakvi bi muškarci, odnosno žene trebale biti.

Rodni stereotipi poput shvaćanja tko su mamice, a tko žene, se odnose na uopćena uvjerenja o muškarcima, odnosno ženama. Tako se od žena očekuje da će biti submisivnije, pasivnije, a muškarci asertivniji i dominantniji. Dodatno, od žena se očekuje da se u većoj mjeri posvete kućanstvu i djeci, a muškarci popravcima i brizi o zajedničkom vozilu. Rodni stereotipi se očituju i u izboru zanimanja gdje se očekuje da će žene češće raditi administrativne poslove, a da će se muškarci posvetiti inženjerskim ili drugim tehničkim poslovima. Ideja i slika mamice i žene se odnosi na dvije strane istog novčića stereotipnog shvaćanja žena kao sitnih, nježnih i brižnih. S druge strane, očekuje se od muškaraca da budu snažni i krupni. Problem sa stereotipima je što iskrivljuju način na koji vidimo svijet i pamtimo informacije, dovodeći do toga da vidimo ono što želimo vidjeti i pamtimo ono što potvrđuje naše stereotipe. Tako se, npr. boljima procjenjuju prijave muškaraca na menadžerske pozicije, nego identične prijave žena. Osim toga, postoji opasnost od prijetnje stereotipom, svojevrsnog proročanstva koje samo sebe ispunjava. Naime, u situacijama kada su istaknuti rodni stereotipi muške ili ženske osobe su sklonije zbog tjeskobe koju uzrokuje nepravedno uvjerenje imati lošiju izvedbu, npr. muškarci se ne snalaze s djecom, žene su lošije u testovima iz fizike.

Polako dolazi do ublažavanja rodnih stereotipa, ali oni još uvijek imaju snažan utjecaj na socijalnu percepciju pa se kroz medije, npr. još učvršćuju i potiču. Tako je žena ‘žena’ tek ako je savršenih proporcija i u idealnoj odjevnoj kombinaciji. Dodatno, liberalizacija stavova o ženama i rodnim ulogama je donijela više slobode, ali i opterećenja. Kod žena je veće nesuglasje između željene i postojeće rodne uloge, a zadovoljstvo trenutnim stanjem niže nego kod muškaraca. Osim socijalnih očekivanja o dobroj domaćici ili ‘mamici’ one pokušavaju ispuniti i vlastitu percepciju o tome što bi kao žene još trebale ili mogle. Pronalaženje balansa između uloge mame, stručnjakinje, partnerice, stavlja pred mnoge suvremene žene dodatne izazove i teškoće.

Evo i nekoliko savjeta o tome kako možemo pomoći i ženama i muškarcima u borbi s rodnim stereotipima i predrasudama:

-reagirati na rodne stereotipe koji se promoviraju u medijima, sredstvima javnog informiranja kroz istupe ili komentare. Čak i u svakodnevnom razgovoru možete potaknuti osobu da propita svoje stavove
-pozitivno reagirajte ili na neki drugi način podržite osobe ili inicijative koje nastoje smanjiti rodne predrasude i stereotipe
ako vas interesira, iskušajte i sami neku aktivnost koja nije tipično vezana za vašu rodnu ulogu
-osvijestite sebi i svojim najbližima utjecaj rodnih stereotipa – to je prvi korak u uspješnijoj borbi s ustaljenim stavovima i vjerovanjima o muškim, odnosno ženskim rodnim ulogama