Od ljekara sam dobila plan ishrane od kojeg mi je bilo sve gore! Od barene mrkve i krompira, preko graha i riže. Blagi užas! Šecer i dalje nije silazio ispod 11 jedinica. Pokušala sam i sa kvantnom medicinom i Top Dijabetom , melemom za dijabetes – također ništa. Bila sam očajna, odlučila sam da spas potražim u alternativnoj medicini.

Na adresu magazina prije nekoliko dana stiglo je pismo naše čitateljke Ane Pešić (46) , službenice iz Beograda koja je sa javnosti željela da podijeli svoju priču o čudesnom izliječenju od dijabetesa. Kada su joj ljekari svojim savjetima pogoršali zdravstveno stanje, Ana je zanala da mora poduzeti drastične korake kako bi spasila vlatiti život i preuzela kontrolu nad zdravljem.


Okrenula se alternativi i spas pronašla u rukama konjičkog čudotvorca Mirsada Krnjića. Njeno svjedočanstvo prenosimo u cjelosti:

Vječito umorna
– Prošle godine od oktobra mjeseca, počela sam se osjećati malaksalo, loše, bila sam vječito umorna i prespavala bih kad dođem sa posla cijelo popodne. To je trajalo oko mjesec dana, do momenta kada sam počela piti velike količine vode i osjećati suhoću u ustima, uz naravno i pojačano mokrenje. Tada sam posumnjala da nešto nije u redu.

– Sredinom novembra, kada mi je bilo jako loše, izmjerim šećer i vidim vrijednost šećera 21,8 jedinica! Suprug me je poveo u Hitnu i tamo su mi ukazali pomoć, snizili mi šećer i otpustili sa uputom za specijalistu – počinje Ana svoju priču.

Od tada, Ana je išla na sve moguće preglede i ustanovljen joj je dijabetes tipa 2. Dobila je tablete Amaril i Gluformin, kao i plan ishrane od ljekara koji joj je samo pogoršao stanje.

– Taj plan ishrane ne samo da je bio loš, već mi je od njega bilo sve gore. Od barene mrkve i krompira, preko graha i riže. Blagi užas! Šećer i dalje nije silazio ispod 11 jedinica. Pokušala sam i sa kvantnom medicinom i Top Dijabetom, melemom za dijabetes – opet ništa! Bila sam očajna, odlučila sam da spas potražim u alternativnoj medicini jer sam vidjela da od konvencionalne medicine nisam imala pomoći i da mi je stanje bilo sve gore i gore. Osjećala sam se stalno umorno i počela sam da se gojim – prisjeća se Ana Pešić ovih teških dana.