Inače Sebastina sam upoznao prije nekoliko godina jer smo zajedno pohodili treninge tae kwon doa. Ja sam prestao trenirati i posvetio sam se faksu ali smo i dalje pohodoili istu teretanu i jednom tjedno igrali mali nogomet.

On je od mene stariji tri godine ali to nam nije bila prepreka da se sprijateljimo. Inače Sebastian je onaj pravi tip tzv. alfa muškarca. I to je bilo ono što je moju maćehu kod njega definitivno privuklo.


Mene su sve više zabavljali i uzbuđivali ti Sebastianovi posjeti jer moja maćeha mu se sad već sve otvorenije nabacivala valjda misleći da ja to ne primjećujem. Odijevala bi kratke suknje, prebacivala nogu preko noge i nehajno svako malo dodirivala i popravljala kosu što je bio očiti znak da joj se Sebastian sviđa. S vremenom je nastojala sjesti što bliže Sebastianu i tijekom razgovora svako malo bi ga dodirnula rukom što je također bio jasan znak da teži prisnijem zbližavanju.

Moram ovdje spomenuti ono što je bilo zamašnjak svemu što se dalje događalo. Naime, tada još smo imali onaj stari bežični telefon. Onaj malo veći s automatskom sekretaricom koja ima onu malu kasetu. Telefon je uredno radio i nismo imali potrebu mijenjati ga sve dok funkcionira. I taj telefon imao je onu mogućnost snimanja razgovora što moja maćeha nije znala. Primjetio sam kako maćehu vrlo često naziva neka njena dobra prijateljica koju je maćeha nazivala Anuška. Svaki put kada bi ta Anuška nazvala moja draga maćeha bi se zatvorila u spavaću sobu i potom s Anuškom vodila dugačke i srdačne razgovore. Postao sam znatiželjan pa sam počeo prisluškivati pred vratima sobe ali nisam mogao dobro čuti no shvatio sam da vode pomalo lascivne razgovore. Tada mi je palo na pamet da snimam te razgovore. Ako sma bio kod kuće a telefom bi zazvonio potrudio sam se da se prvi javim pa ako bi bila Anuška uključio bi snimanje prije nego bi telefon predao maćehi u ruke.

I fakat sam imao što za čuti.

NASTAVAK NA IDUCOJ STRANI